Kampanje za brendove koji se oglašavaju preko televizijskih reklama su, u najmanju ruku razne. Kao i brendovi.
Reklamni blok, recimo na Novoj S, u udarnom terminu, tokom emitovanja popularnog serijala Survivor u večernim časovima, nudi reklame banaka, privatnih klinika, keksova, lanaca marketa i niz drugih. Okvirno traje 11 minuta i broji čak 31 reklamu.
Svaka kreativna strategija za reklamnu kampanju je svojevrsni izazov. Treba da uhvati pažnju gledaoca, obrati se precizno onima koji pripadaju ciljnoj grupi, izazove identifikaciju, emociju, reakciju i utisak koji neće izlapeti već tokom reklame koja sledi.
Zadatak je težak i izazovan, i za brendove koji se oglašavaju i za marketinške i brend agencije koje, malo je reći, svakodnevno stancaju kreative.
Ovde veliku ulogu igra repeticija. Konkretno, kad govorimo o TV reklamama, one potpadaju, pod takozvanu ATL (above the line) kategoriju oglašavanja u marketingu, što u praksi znači da se u ovom terenu, uglavnom igra na kvanitet i da se poruka “ispucava” u etar prema veoma širokom auditorijumu.
Uzevši u obzir broj TV reklama po bloku, gotovo da je nemoguće u samo jednom emitovanju uhvatiti adekvatnu pažnju. Zato u krug, sa većim brojem ponavljanja, šansa se povećava i u trenutku potrebe kupca za proizvodom ili uslugom iz vaše kategorije, nadate se da će se setiti baš vaše domišljate kampanje i obećanja vrednosti koju donosi odabir baš vašeg brenda.
Zato je kreativni koncept ključni aspekt kad govorimo o reklamiranju u ATL-u.
On segmentira tržište, jasno se obraćajući specifičnoj ciljnoj grupi, adresirajući vrlo preciznu potrebu idealnog kupca. Na kraju, emituje vrednosti i značenja koja bude osećanje na osnovu kojeg se potencijalni kupci motivišu na akciju.
Ali, ima i onih koji, sa namerom ili ne, u svetlu konstantnih izmena ili odluka koje nisu u skladu sa vrednostima brenda (ili jesu?!), na kraju pošalju diskutabilnu poruku ciljnoj grupi.
Deluje simpatično, fakat, i uz gostovanje poznatog reditelja Milorada Milinovića, čuvenog tragača iz Potere, to sve poprima dodatnu dimenziju kojom MAXI i Tempo marketi žele da poruče da pružaju sve što možete zamisliti i imaju odgovore na sva vaša pitanja. Osim na jedno. Gde je palenta?
Iako glumac u reklami čak 2x postavlja to pitanje, na kraju ne dobija odgovor, nego opšta mesta i prodajni reklamni ton.
Šta ovakav scenario govori korisniku?
Tvoja konkretna potreba nije važna u poređenju sa mojim interesima jer, “znam gde ima svega i ušteda je mega”.
Nemali broj kampanja ne zablista, ili čak doživi vrlo lošu reakciju u društvu zbog nepromišljenih poteza, subjektivnog sviđanja ili nesviđanja od strane klijentovog menadžmenta, zatim izmena koje se otmu kontroli, a koje u nekom momentu skliznu van vrednosti koje brend ističe, makar deklarativno u prvi plan.
Ono što je otežavajuća okolnost je nikad glasnije društvo, nikad kritičnije nastrojeno i spremno da neke “nove” vrednosti stavi u fokus i razapne brend koji nije u obzir uzeo talas trenda uvažavanja, podrške i promocije globalnih društvenih tema (body positive, gender equality, race equality i sl.).
Nedavno smo svedočili takvim hajkama na Lagunu i Extreme Intimo. Istina, nepažnja ih je koštala reputacije, ali, ko radi, taj i greši. A ko greši, taj i uči i ima prostor da se na temeljima svojih proklizavanja, ipak stabilno uspravi i nastavi da koreča uz snažnu strategiju i jasne brend atribute.
Sa druge strane, imamo primer smelo upotrebljenih, nekih “tabu” tema za tradicionalna društva u reklami za Galenikin Refluxan koji smanjuje gorušicu.
Za ovaj problem smo videli more sličnih reklama u kojem se opisuje duboka neprijatnost i žarenje u stomaku koje biva kao rukom odnešeno snagom leka, uz osmeh glumca na kraju reklame i kutijicom proizvoda koju zadovoljno uz iskrenu preporuku, drži u ruci.
Ovo je “zag” o kojem priča Marty Neumeier, otac u definisanju pojma brenda.
Naime, reklama se zasniva na “neprijatnim” vestima koji mladi saopštavaju svojim tradicionalnim roditeljima u čijoj se percepciji to čini kao ogroman problem, a zapravo nije.
Lek prestaje da bude samo lek za gorušicu, već postaje lek za ograničenu perspektivu i predrasude. Sjajno.
Društvene mreže i “global village” sindrom, su brendovima donele veliku moć i odgovornost. U velike brendove se danas, često gleda više nego u vlade i ministarstva, da pokreću važna pitanja i utiču na strujanja tema u društvu.
Ovo traje već nekoliko decenija unazad, a sad ubrzano uzima mah. Pravo je vreme da se vi, brendovi, zapitate šta je pozicija koju želite da zauzmete, kojom svrhom da se vodite i u koju ideju da verujete.
Harizmatični brendovi su oni koji imaju taj X Faktor i smelo ga furaju, svesno polarizujuću tržište a pretvarajući kupce i korisnike u članove i predstavnike svog plemena.